Šta je spondiloza? 

Spondiloza je naziv za degenerativne promene na kičmenom stubu koje nastaju usled starenja, dugotrajnog opterećenja ili mikrotrauma. To stanje podrazumeva promene na pršljenovima, diskusima i zglobovima kičme, a u kasnijim fazama može doći i do stvaranja koštanih izdanaka poznatih kao osteofiti. Spondiloza kičme ne mora uvek izazivati tegobe, ali kada se pojave bol u leđima, ukočenost i smanjena pokretljivost, to može značajno uticati na kvalitet života. 

Uzroci i rizične grupe 

Najčešći uzrok spondiloze jeste prirodni proces starenja jer već posle 40. godine diskusi postaju manje elastični, a hrskavica zglobova se troši. 

Dodatni faktori rizika mogu biti: 

– dugotrajno sedenje i nepravilno držanje tela 

– poslovi koji zahtevaju ponavljajuće pokrete ili fizičko opterećenje 

– ranije povrede i traume kičme 

– genetska predispozicija 

Spondiloza se češće javlja kod starijih osoba, ali i mlađi mogu razviti tegobe ako su izloženi mehaničkim opterećenjima ili imaju lošu posturu. 

Najčešći simptomi i znaci 

Simptomi spondiloze mogu biti različiti u zavisnosti od toga koji deo kičme je zahvaćen. 

Najčešće se javljaju: 

– bol u leđima ili vratu 

– ukočenost i smanjena pokretljivost 

– trnjenje i slabost u rukama ili nogama 

– bol koji se širi od vrata ka ramenima ili od donjeg dela leđa ka nogama 

Kod pojedinih pacijenata simptomi su blagi, dok kod drugih mogu značajno ograničiti svakodnevne aktivnosti. 

Tipovi spondiloze 

Cervikalna spondiloza (vrat)

Cervikalna spondiloza odnosi se na degenerativne promene vratnog dela kičme. Osim bola u vratu, čest je bol koji se širi u ramena, ruke ili glavu, kao i osećaj trnjenja i slabosti u prstima. 

Torakalna spondiloza (grudi) 

Torakalna spondiloza je ređa i javlja se u predelu grudnog dela kičme. Tegobe obično uključuju bol između lopatica, ukočenost i povremene smetnje disanja pri većim promenama položaja. 

Lumbalna spondiloza (donji deo leđa) 

Lumbalna spondiloza je najčešći oblik i glavni uzrok bola u leđima kod starijih osoba. Bol može da se širi niz noge, do kolena ili stopala, a ponekad se javljaju i slabost mišića ili poteškoće pri hodu. 

Dijagnostika i pregledi 

Pravilna i pravovremena dijagnostika je važna za lečenje spondiloze, jer simptomi poput bola u leđima ili ukočenosti mogu da liče na druge bolesti kičme i mišićno–koštanog sistema. 

Klinički pregled i anamneza 

Lekar najpre razgovara sa pacijentom o tegobama, kada su se simptomi pojavili, šta ih pogoršava ili ublažava, da li postoje ranije povrede, hronične bolesti ili poslovi koji zahtevaju dugotrajno sedenje i fizičko opterećenje. Ove informacije pomažu da se proceni rizik od razvoja spondiloze. 

Tokom kliničkog pregleda proverava se: 

– pokretljivost kičme i bol pri pokretu 

– mišićna snaga i tonus 

– refleksi (Ahilov, refleksi ruku i kolena) 

– prisustvo trnjenja, utrnulosti ili slabosti u ekstremitetima 

Na ovaj način lekar dobija uvid u to da li degenerativne promene na kičmi utiču na nerve i mišiće, što je važan pokazatelj težine stanja. 

Snimanja: rendgen, MRI, CT 

Rendgen je najčešće prva metoda dijagnostike. On pokazuje položaj i oblik pršljenova, prisustvo koštanih izdanaka (osteofita), suženje prostora između pršljenova i eventualne deformitete kičme. Ipak, rendgen ne prikazuje meka tkiva poput diskusa i nerava. 

MRI (magnetna rezonanca) pruža najdetaljniji uvid u stanje diskusa, ligamenata, kičmene moždine i nervnih korenova. Pomaže da se proceni da li postoji diskus hernija ili pritisak na nerve, što je ključno za planiranje lečenja.

CT skener se koristi kada je potreban precizniji prikaz koštanih struktura nego što rendgen može da pruži. On jasno pokazuje promene na pršljenovima, zglobovima i kanalu kroz koji prolazi kičmena moždina. 

U praksi se često kombinuju MRI i CT snimci da bi se dobila potpuna slika i kostiju i mekih tkiva. 

Dodatne dijagnostičke metode 

U određenim situacijama koriste se i druge metode poput elektromioneurografije i raznih laboratorijskih analiza. 

EMNG (elektromioneurografija) meri električnu aktivnost mišića i nerava, pa otkriva da li pritisak na nerve izaziva njihovo oštećenje. 

Laboratorijske analize nisu standardne za dijagnostiku spondiloze, ali mogu pomoći u razlikovanju degenerativnih promena od upalnih reumatskih bolesti. 

Kombinacija ovih metoda omogućava lekaru da ne samo potvrdi postojanje spondiloze, već i da proceni koliko je stanje ozbiljno i kakav terapijski pristup će biti najefikasniji. 

Lečenje spondiloze 

Konzervativno lečenje: fizikalna terapija, lekovi, vežbe 

Kod većine pacijenata tegobe se mogu kontrolisati konzervativnim metodama. Lekari preporučuju lekove protiv bolova i upale, fizikalnu terapiju i individualno prilagođene vežbe. U centru Zona Komfora Novi Sad, fizikalna terapija se kombinuje sa modernim metodama rehabilitacije kako bi se smanjio bol, poboljšala pokretljivost i ojačali mišići koji pružaju potporu kičmi. 

Hirurške opcije i indikacije 

Hirurško lečenje spondiloze primenjuje se samo kada konzervativna terapija ne daje rezultate ili kada nastupe ozbiljniji neurološki simptomi kao što su: slabost mišića, problemi sa mokrenjem ili jak, neprekidan bol. 

Operativne tehnike obuhvataju uklanjanje pritiska na nerve ili stabilizaciju segmenta kičme. 

Prevencija i održavanje zdravlja kičme 

Pravilno držanje i ergonomija 

Prevencija je u ovom slučaju od velikog značaja. Pravilno sedenje, podešavanje radnog stola i monitora, kao i izbegavanje dugotrajnog boravka u istom položaju smanjuju rizik od razvoja spondiloze.

Vežbe za jačanje kičme 

Redovno vežbanje, posebno vežbe za jačanje trbušne i leđne muskulature, doprinosi stabilnosti kičme. U centru Zona Komfora Novi Sad, pacijenti uz stručni nadzor fizioterapeuta uče vežbe koje mogu samostalno sprovoditi i kod kuće, čime se obezbeđuje dugoročna prevencija i očuvanje zdravlja kičme.